Optički mikroskopi koriste vidljivu svjetlost za pregled uzoraka. Zbog vrlo male veličine virusa, za njihovo promatranje obično je potreban mikroskop s većim povećanjem. Međutim, budući da je veličina virusa blizu ili čak manja od valne duljine vidljive svjetlosti, to ograničava razlučivost izravnog promatranja virusa putem optičke mikroskopije. Stoga je za detaljniji pregled virusa često potreban elektronski mikroskop.
Elektronski mikroskopi koriste elektronske zrake umjesto svjetlosnih zraka i mogu postići veću rezoluciju od optičkih mikroskopa. Elektronska mikroskopija može pružiti više razine povećanja i rezolucije virusnih detalja, omogućujući znanstvenicima detaljnije proučavanje strukture i svojstava virusa.
Količina povećanja potrebna za prikaz virusa ovisi o veličini virusa i potrebnoj razini detalja. Budući da su virusi često veličine u rasponu nanoskala, za njihovo promatranje često su potrebni mikroskopi s većim povećanjem.
Svjetlosni mikroskopi obično daju povećanja od 1000x do 2000x. Ovo povećanje dovoljno je za promatranje nekih većih virusa, poput velikih DNA virusa.
Međutim, za manje viruse ili gdje su potrebni detalji veće rezolucije, koristi se elektronski mikroskop. Elektronski mikroskopi mogu pružiti veće povećanje, koje često doseže 100000 puta ili više. Ovo veliko povećanje može pružiti detaljniji prikaz strukture i karakteristika virusa.
Važno je napomenuti da povećanje nije jedini faktor koji utječe na uočavanje virusa. Rezolucija je također važan faktor, određujući veličinu najmanjeg detalja koji mikroskop može razlučiti. Za manje viruse potreban je mikroskop veće razlučivosti za snimanje finijih detalja.